Mitovi

Mitovi. Razni. Istina pred očima, ispreplela ju mreža prosežnih laži, laži koje nužne istini, samim tim i istina sama. Istina bez laži neprepoznatljiva. Lažima se hranimo, istinu seremo jedni drugima u usta. Svačije govno je svačija hrana, svako i hrana i govno. Običan smo probavni sustav, ipak sustav nužan cjelokupnom, s tim i on sam.

Imam pokus za spiralu.

Trebam stručan opis nekolicine, u spirali simulacije kretnji brzina najprihvatljivijeg omjera razaznuća i porinuća. Jedini način još nam to da matematiku pokušamo odvojit od ostatka, potpunasto. U pitanju je nova vizualna koncepcija broja pi. Koncepcija koja omogućuje beskonačno prodiranje u beskonačno dimenzija. Prvi teorijski po mojoj trenutnoj procjeni mogući način ispitivanja nečega što otvara ovo, nas, ljude, neki nužan proces.

Kad idem svemu, onda sve ide meni. Kad postajem sve, sve mi se taloži dok se u talogu taloži talog bezbroj taloga prije njega. Ko odluči skupit taj skupi, svi smo nakupine kupova na nakupini nas samih. Možda ostalomu ima nas, a nama nema ostaloga. Možda ostalo ne zna da nisam učio od njega, nego sam ga u sebi stvarao dok mi se nije učinio poznatim. Iako sam u svemu, nema me ni za lijeka jer sam obična bolest. Ako nisam bolest onda sam lijek, ako sam lijek, ako sam lijek onda nemam utjecaja jer nužno imam svrhu. Konačan utjecaj u svojoj konačnici okreće leđa svim utjecajima i vraća se na početak beskonačnog kraja utjecanja. Ovo je sve jedan lijek osim kojeg nema ništa, pa čak ni bolesti. Jedna bolest koja je onemogućila postojanje lijeku. Bolest kao nužna zdravlju postaje zdravlje, zdravlju kao nužno bolesnom lijek svrhe nema. Bolest se na zdravlju stvara, zdravlje se na bolesti očituje. Bez bolesti nema zdravlja, sa zdravlju nema bolesti. Zdravlje bolesti bolest, bolest zdravlju zdravlje. Korelacija bolesti i zdravlja jednaka korelaciji lijeka i uzroka bolesti. Ovdje su četiri, i moguće postojanje svakog od njih mora isključivati ostala tri. Bez ostala tri, moguće postojanje zbog nemogućnosti
djelovanja prestaje postojat. Nit smo bolest, nit lijek, nit zdravlje, nit uzrok bolesti.

Sve u jednom, jedno s ničim drugim. Postupak je nemoguć bez vršenja postupka mijenjanja nad njim od strane drugog postupka, pa makar izvor obaju bio isti, i makar. Sve samo po sebi, svojim postojanjem, jedan postupak. Jedan postupak postupanja nad beskonačno postupaka. Postupanje po volji nad nečim što u isto vrijeme postupa nad tobom. Postupanje nad samim sobom dok pod sobom umjesto cjelokupnog sebe vidimo samo svoje ruke, iz perspektive koja nam ne dopušta poistovjećivanje očitoga s vlastitim rukama, pa stoga odbacujemo sami sebe kako bi se uvijek iznova mogli zamjenjivat nekim drugim sobom kojeg ne shvaćamo kao takvoga.